Gajeva ulica u predgrađu Zvijezde

     "Naš prvi sastanak održan je 12. siječnja 1935. godine kada je naš brat guverner Viljem Krajči proglasio klub osnovanim. Inauguracija kluba bila je prisustvom našeg brata guvernera toliko svečana da će karlovačkim rotarima ostati u trajnoj uspomeni. Guverner je svojim lijepim govorom i predavanjem o rotarskim ciljevima zadužio svu našu braću koja spontano obećaše trajnu vjernost rotarstvu".

     Ovako se u "Jugoslavenskom Rotaru", veljača 1935. godine opisuje inauguracija karlovačkog Rotary cluba kojem su bili nazočni gosti iz Zagreba Ljubljane, Maribora, Sušaka. Preme stihovima spjevanim u deseteračkom maniru, a u čast karlovačke inauguracije, saznajemo da su brzojave - čestitke tada poslali gradovi Bratislava, Sarajevo, Banja Luka, Varaždin, Osijek, Skopje, Pančevo, Beograd. Važno je spomenuti kako se prvi sastanci održavaju svakog četvrtka u 20 sati u Velikoj kavani. Na početku Rotary club karlovac broji 16 članova. Predsjednik je Fedor Jamnicky, dopredsjednik Nikola Badovinac, tajnik Nikola Marić, ceremonijar Milorad Naumović, blagajnik Ivo Navratil. Uz njih članovima su još bili Rudolf Grdešić, Vatroslav Hoffman, Franjo Kos, Stanko Kosem, Petar Košević, Milan Lacković, Berislav Lukinić, Niko Mulanović, Petar Nome, Zorislav Šašek i Antun Vuković.

     U redovitom radu kojeg odlikuju stručna predavanja članova, te izvještaji o kontaktima s drugim klubovima, na 10. sastanku održanom 14. ožujka 1935. godine odlučeno je da se charter proslava održi 11. svibnja 1935. Imenovan je posebni odbor za organizaciju proslave, a svi detalji utvrđeni su, kako stoji u "Rotaru" na 12. sastanku održanom 28. ožujka. Krajem 1935. godine u izvještajima se spominju prve humanitarne akcije karlovačkih rotarijanaca i to za gradske vrtiće i za socijalno ugrožene građane.

     Također 1936. godine vrlo značajno je za spomenuti Međunarodni rotarijanski sastanak, održan 21. lipnja u Ozlju. Sudjelovali su su klubovi Banja Luke, Karlovca, Ljubljane, Maribora, Sušaka, Varaždina i Zagreba. Na ovom se skupu našlo 80 rotarijanaca i njihovih supruga, a uz razgledavanje Ozlja i okolice, razlog okupljanja bile su teme od općeg društvenog interesa - izgradnja sušačke luke i željezničkog spoja Slovenije najpovoljnijom trasom sa spomenutom lukom. Nakon sastanka o ovoj je temi donijeta rezolucija koja je upućena tadašnjoj kraljevskoj Vladi.

     Krajem 1936. godine posebno je važno istaći kako karlovački rotarijanci počinju pripreme o karitativnom radu tijekom zime te je odlučeno da klub povodom Božića odjene 17 dječaka i 20 djevojčica karlovačkih vrtića.

     Tokom 1937. godine klub broji 22 člana, a dolazi do smjene na mjestu predsjednika jer Fedor Jamnicky odlazi iz Karlovca, a mjesto predsjednika preuzima Alberto Longhino.

     U 1938. godini karlovački rotarijanci Stanko Kosem i Petar Koščević, predsjednik i tajnik kluba, sudjeluju na konferenciji predsjednika i tajnika Rotary clubova 77. districta održanom 23. rujna u Beogradu. Iste godine karlovački club organizira međugradski sastanak kojije 14. kolovoza održan na Plitvicama. Na sastanku je bilo prisutno 65 rotarijanaca i članova njihovih obitelji. Značajno predavanje o Plitvičkim jezerima tada je održao Jure Cindrić, član Rotary cluba karlovac. Sastanak je ocijenjen kao vrlo uspješan. Krajem ove godine karlovački klub ima 27 članova. Zabilježeno je u "Jugoslavenskom rotaru" s početka 1939. godine kao posebno dobra praksa karlovačkih rotarijanaca jest činjenica da se na održavanje predavanja u Karlovcu pozivaju članovi iz drugih klubova. Jedno od zapaženih predavanja koje "Rotar" donosi gotovo u cjelosti, jest ono o problemu odnosa sela i grada. Da su karlovački rotarijanci pomno pratili kretanja u svijetu pokazuju dva održana predavanja tokom ožujka 1939. godine. U prvom je bilo riječi o bojnim otrovima, a u predavanju na posljednjem sastanku u mjesecu Mirko Ercegović je govorio o autarkiji i imperijalizmu. Odlučeno je da klub svoju glavnu godišnju skupštinu održi tokom travnja. Lipanj je u Karlovcu donio katastrofalnu poplavu i život u izvanrednim okolnostima. U općoj mobilizaciji stanovništva na sprečavanju daljnjeg i saniranju postojećeg stanja veliku izravnu pomoć u svim oblicima pružali su članovi karlovačkog kluba. Nakon povlačenja vode ostalo je iznimno tešlko stanje u gradu, ali je solidarnost ljudi, kako stoji u napisu iz tog vremena, karitativni radi i zajedništvo vladalo svuda. Rotartijanci su skupljali novčanu pomoć za one koji su u poplavi najviše stradali. tokom kolovoza ove godine karlovačke rotarijance razveselila je vijest da su dobitnici Rosanovljevog srebrnog pokala, nagrade za najbolju prisutnost  na sastancima među klubovima Europe, sjeverne Afrike i zemalja istočnog Sredozemlja. Obavijest o tome stigla je iz sekretarijata u Zurichu. Početkom rujna Stanko Kosem, Petar Koščević i Adalbert Hoppe sudjelovali su na sastanku predsjednika i tajnika 77. distrikta. U ovom mjesecu rotarijanci u Karlovcu raspravljaju o problemu nacizma. Tokom listopada klub je posjetio guverner districta Radovan Alaupović iznijevši pohvale na rad i aktivnosti Karlovčana.

     Tokom prvih mjeseci 1940. godine klub ima 26 članova, a priprema se za sudjelovanje na osmoj konferenciji 77. distrcta koja se 04. i 05. svibna održala u Zagrebu. Zapaženo predavanje, pod nazivom "Služženje u zvanju" tokom travnja održao je Jure Cindrić, a tokom istog mjeseca svim karlovačkim srednjim školama upućen je dopis radi odluke da se nagrade po dva pismena rada svake srednje škole u Karlovcu. Kao najbolja radnja trgovačke akademije osijenjena je ona Novaković Sofije o privredi grada Karlovca. Uz novčanu nagradu, Sofija je svoju radnju imala prilike pročitati pred članovima kluba, na sastanku kojem je prisustvovao i direktor akadamije. Namjera rotarijanaca bila je da ovakvim akcijama " probudi kod mladih volju za dobre i korisne radnje, za sve što je dobro i napredno".

Obala rijeke Kupe

     U studenom 1940. godine na sastancima se pomno prati razvoj situacije u svijetu, održana su predavanja o američkom predsjedniku Rooseveltu, o državnim dugovima Jugoslavije, a RC-u u Bitolju upućena novčana pomoć zbog bombardiranja ovog makedonskog grada, Nastavljena je i tradicionalna briga za dječji vrtić. tokom prosinca 1940. godine održano je predavanje o uzrocima propasti poljske vojske, a i dalje se pomno prati i analiziraju sve aktualnosti u svijetu. Karlovački klub broji 26 članova.

     Karlovački Rotary club je 25. siječnja 1941. godine proslavio 300-ti sastanak. Povijest karlovačkog rotarijanstva te je godine prekinuta zbog ratnog vihora koji nije mimoišao niti ove prostore. Bilo je potrebno više od pola stoljeća da se rotarijanstvo u našem gradu obnovi. Nekoliko gore iznijetih podataka najbolje govori kako se mi, današnji karlovački rorarijanci, svojim radom logično nadovezujemo na bogatu tradiciju kluba kojeg su prije vodili ljudi koji su za grad osjećali izuzetno mnogo i to svojim praktičnim radom i pokazivali. Mnoge akcije bile su slične, kao što je bilo slično i vrijeme u kojem su naši prethodnici djelovali. Rat je ugasio jednu rotari inicijativu, ali je ona tijekom trajanja domovinskog rata pronašla snage za obnovu kroz rad ljudi koje s onima od prije 60 godina povezuje ista ljubav i skrb za naš grad. Povijest koju mi, karlovački rotarijanci ispisujemo danas naša je osobna iskaznica prema budućim rotarijancima.

     Nakon prisilne polustoljetne stanke rotarijanstvo se u Karlovcu obnavlja 10. studenog 1993. godine. Na prvom, inicijativnom sastanku okupilo se pet članova, a širenje naših redova dovodi do toga da sa od 1994. godine djelujemo kao stol u okviru zagrebačkog Rotary kluba. Kroz te četiri godine, bez obzira na što nismo imali punopravni klupski status, nismo oklijevali sa akcijama, već smo nizom aktivnosti postali nazaobilazni u društvenom životu grada. Ne treba posebno podsjećati da su to bili teški ratni dani i da je naš rad imao snažno i nedvosmisleno humanitarno obilježje. Ostvarene su sjajne veze s našim prijateljima iz Welsa, koji su dobro poznatim "Konvojem nade" pohodili grad i Hrvatsku dva puta godišnje. što je  rezultiralo konkretnom kvalitetnom pomoći različitim institucijama, primjerice Općoj bolnici, Centru Jaškovo i slično, ali i uspostavljanju odličnih odnosa s velškim prijateljima, te još nekim klubovima s područja Velike Britanije. Rezultat tog prijateljstva je i nedavni dolazak britanskog veleposlanika Collina Munroa u Karlovac.

     Od ostalih aktivnosti potakli smo postavljanje nove rasvjete Starog grada Dubovac, razgranali smo ekološku akciju u praktičnom i edukativnom smislu znakovito nazvanu "Čuvajte civiječe, ne bacajte smeće", usmjerenu na vrtiće i osnovne škole, dakle na najmlađu generaciju.

     Punopravni status kluba dobivamo charterom koje obilježavamo, uz brojne prijatelje i goste, od 04. do 06. travnja 1997. godine na Plitvicama. Od tada je Karlovac ucrtan na veliku, svjetsku rotarijansku kartu, nezaobilazan i štovanja vrijedan pokazatelj  razgranate i kvalitetne mreže humanosti i suradnje. Na tim smo uzusima temeljili svoj rad, bilo da smo surađivali s karlovačkim kulturnim institucijama ili smo otvarali brojne puteve poslovnoj suradnji. Tome su pomagali brojni prijatelji iz klubova u Hrvatskoj i inozemstvu, s kojima imamo odlične odnose.

     Ono što je danas za nas iznimno značajno jest suradnja s Udrugom djece - civilnih žrtava rata. Dok god postoje udruge tog tipa jasno je da ratna stradanja ne možemo zaboraviti te da treba što je kvalitetnije moguće pomagati. Zato ćemo u tome biti ustrajni i djelotvorni.

     Na kraju treba poručiti kako Rotary klub Karlovac dostojno i dostojanstveno prnosi zasade rotarijanstva, kako aktivno i kontinuirano pridonosi boljitku sredine u kojoj živi i kako je u svoje redove uključio dobronamjerne i kvalitetne ljude, spremne da osobni interes podrede cilju i potrebama zajednice. Misao o "služenju iznad sebe" sublimirana je filozofija u jednoj rečenici iza koje stoji jednostavnost rada, pomoći i pozornosti. Karlovački rotarijanci s ponosom nastavljaju takvu tradiciju.