Gotovo prije četiri stoljeća stajala je feudalna utvrda Dubovac na brijegu iznad rijeke Kupe. Sam grad smjestio se u njegovu podnožju.

     Godine 1578. austrijska aristokracija donijela je odluku o izgradnji utvrde koja bi služila ka obrana u ratu. Odluka je donijeta na konvenciji u Bruck am Mura. Vojni stratezi i graditelji odredili su da bude smještena izmedju paralelnih tokova rijeka Kupe i Korane. Izradili su idealan plan renesansnog i vojnog grada  okruženog sistemom utvrda i šančeva u obliku šesterostrane zvijezde. Izgradnja tvrđave započela je 13. srpnja 1579. godine. Izgradnja grada i utvrde završena je nakon tri godine a ime je dobila po austrijskom nadvojvodi Karlu - Karlovac.

     1581. godine car Rudolf dao je Karlovcu status privilegiranig vojnog grada u kojem je sve bilo podređeno vojnim potrebama i obrani. Tijekom 16. i 17. stoljeća utvrda Karlovac ispunila je svoju povijesnu zadaću. U 18. stoljeću njezina obrambena zadaća je smanjena jer je grad prerastao utvrde i šančeve. Predgrađa: Banija, Gaza i Rakovac su izgrađeni.

     Godine 1781. car Josip II dao je gradu Karlovcu još jednu privilegiju. Karlovac je proglašen slobodnim lraljevskim gradom. Tim dekretom civilni život dobio je prednost pred vojnim. Pogranična vojska ostala je u gradu, ali grad je neovisno rastao i intenzivno napredovao. Bilo je to zlatno doba Karlovca. Razvijao se obrt i privreda. Izgradnjom modernih prometnica Karlovac je postao prometno trgovačko središte. Broj stanovnika stalno je rastao, grad se obnavljao i izgrađivao. Izgrađene su mnoge lijepe kuće i barokne palače. Poboljšala se kultura življenja. Utemeljene su mnoge kulturne institucije, škole i udruge. Sredinom 19. stoljeća Karlovac je postao politički i kulturni centar, te je poslije Zagreba bio jedan od najvažnijih gradova u Hrvatskoj: grad razvijene privrede, građanske demokracije i visokog stupnja kulture.

     Nakon pada Austro-ugarske monarhije, u razdoblju između 1918. i 1945. godine kada je dominirala srpska vlast medju novim federalnim republikama novo stvorene države, Karlovac je stagnirao u razvoju.

     Situacija se nastavila i nakon II svjetskog rata. Izgradnja gigantskih socijalističkih industrijskih postrojenja, koja su ekonomski loše planirana i rukovođena, donijela je gradu samo relativan napredak; dok je pad komunizma doveo do potpunog ekonomskog i kulturnog rasula.

          Franjevački samostan i Crkva Svetog Trojstva
 

     Politička industrijalizacija grada, velike demografske promjene uzrokovane migracijom privilegiranog sloja srpske populacije iz seoskih područja oko Karlovca, što je također uzrokovalo mnoštvo urbanih, socijalnih i kulturnih problema u gradu.

     Isti problemi još su uvijek prisutni u svakodnevnom životu grada te su još uvijek prepreka stvaranju nove ekonomije i kulture ovog grada.

     Za vrijeme Domovinskog rata (1991. - 1995.) koji je nametnut Hrvatskoj od strane srpskog imperijalizma, Karlovac je stajao na prvoj crti bojišnice. Karlovac je trebao postati centralni srpski grad na ovom teritoriju i to s novim imenom Kordunovac. Mjesec za mjesecom grad je teško bombardiran. Unatoč tome građani nisu napuštali grad osim onih Srpske nacionalnosti. Na mjesto odbjeglih Srba u grad su došle tisuće izbjeglica i prognanika iz Bosne i Hrvatske te neki od njih još uvijek žive u prognaničko - izbjegličkom naselju "Gaza".

     Danas je grad u fazi obnove svojeg gospodarstva, zgrada, ulica kao i novog kulturnog i duhovnog  identiteta grada. A sve ovo danas se događa unutar nove države i stvarne demokracije slobodne i neovisne Republike Hrvatske.