Djeca - civilne žrtve rata

Granate nisu birale svoje ciljeve. Tišina između ispaljenja i padanja granate bila je puna isčekivanja, igre živaca a sudbina je nemilosrdno uzimala nova imena odvodeći ih u nedokazanu vječnost. Nije bilo vremena za strah, jer čovjek se boji nepoznatog, a sve što se događalo našem gradu kroz te četiri godine bila je dobro poznata priča o borbi dobra i zla. Tisuće sati koje su stanovnici Karlovca proveli pod uzbunama i tisuće granata ispisale su tužnu priču o ratnom razorenom gradu i uzele nemilosrdno svoje žrtve. Okrutni statistički podaci i brojke ne ocrtavaju ljudske sudbine koje se skrivaju iza dijagrama i tabela svako ime je zasebna i neponovljiva priča, originalna po svojem trajanju, iskustvu i gledištu.

Po pravilu rat obično završava u povijsnim knjigama punim podataka za koje ljudi pokazuju malo zanimanja, jer život, kao što nas one uče, nastavlja se dalje.

Ako zaboravimo njihova imena danas, sutra neće se sjećati ni naših. Život, ugašen u zaboravu, postavlja pitanje svoje vlastite egzistencije.

Mi, rotarijanci Karlovca, ne želimo zaboraviti. Ne zato da bi se svetili, nego da bismo izbjegli, islustvom i sjećanjima, mnoge greške u budućnosti te da olakšamo bol onima kojima je to potrebno.

U ovom ratu djeca su bila kategorija ljudi koji su najviše trpjeli. Izgubili su svoje očeve, majke, stariju braću ili sestre. Pred njihovim očima spaljivane su njihove kuće i cijeli obiteljski život pun ljubavi i sklada, raspao se. S dobrom namjerom da im pomognemo na njihovom teškom putu da odrastu, odlučili smo pomoći direktnim žrtvama rata. Njihove su sudbine slika vremena koje ne možemo popraviti ali možemo i moramo ukazati na njegove greške te pokušati ublažiti njihovu bol.

Željko Bezjak, Hrvoje Bičanić, Ivica Boljar, Kristijan Boljar, Zoran Dašić, Snježana Ivković, Žarko Latković, Davor Meštrović, Mirela Mikšić, Andreas perak, Milan Puškarić, Marino rade, Krunoslav Sabljarić, Irena Salopek, Stephanie Šabić, Ivica Tuška i Miroslav Vidoš samo su mali dio dugačkog popisa koji nam ne dozvoljava da dignemo ruke od njih. Imamo veliki osjećaj odgovornosti prema njima, čime bi im željeli pokazati da postoje takvi ljudi koji ne žele ponovno oživjeti prošlost koristeći samo knjige iz povijesti.